"Kaj su jeli..." i stilske vježbe od kojih je jedan dio ovdje objavljen radim s guštom, jer me vraćaju u djetinjstvo, a i održavaju kondiciju crtanja...
Šaranje, oprobavanje i eksperimentiranje kroz razne pristupe, pomaže mi da ne upadnem u "sam svoj" kalup, a mislim da bi isto, barem povremeno, bilo korisno za svakog autora.

Kad "skidate" nekog već postojećeg i poznatog strip junaka, sudarite se s problemom: koju varijantu odabrati. Osim što su se ti junaci mjenjali kroz godine, mjenjale su ih i ruke različitih crtača. Naravno, da će te imati svoj pristup, ali istom se junaku mjenja visina za nekoliko "glava", a da ne govorim o samom licu, gdje se fizionomija zna promjeniti do neprepoznatljivosti.
Gore vam je par primjera, ali slobodno možemo dodati i mnoge druge (uglavnom svi junaci koje je radilo više autora, iako u primjeru Gira, ni to nije pravilo.)
Tu smo došli i do "velikih glava". Skenirao sam dva crno/bijela kadra iz jedne od najboljih epizoda Bluberija, pa tko ima ravnalo nek mjeri, iako je i golim okom vidljivo da "glava u tijelo" ide puno manje od 7 puta, što bi kao bio neki minimum kad se crtanje uči...
Na isti način, zabavno je poigrati se ranim Texom u usporedbi s novijom verzijom...
Kakve dakle glave i bakrači.

Da ne bi ostalo nedorečeno, ne zbog nas koji gulimo crtaću dasku godinama (jer je nama i onako sve jasno), nego za mogućeg mladog putnika namjernika.
Osobno volim marvelovski dinamično tretiranje tijela i kadra i koristim to kad želim.
Ukusi su različiti; netko voli Renesansu i Barok, netko Secesiju ili etc...
To bi trebalo biti po sebi jasno, ali evo gore i dva primjera uz koje nije loše pročitati i tekst.