Gotovo ničim izazvan...

Već godinama, kad god bi zašumio jači vjetar provirila bi iz sjećanja prva dva stiha ove pjesme iz osnovnoškolskog udžbenika. Tu i tamo još poneka riječ, ali sve ostalo sam zaboravio; kao i ime pjesnika. Danas sam se konačno potrudio...


U poznu jesen

Čuj, kako jauče vetar kroz puste poljane naše,
I guste slojeve magle u vlažni valja do...
Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom,
Mutno je nebo svo.
Frkće okiso konjić i žurno u selo grabi,
I već pred sobom vidim ubog i stari dom:
Na pragu starica stoji i mokru živinu vabi,
I s repom kosmatim svojim ogroman zeljov s njom –
A vetar sumorno zviždi kroz crna i pusta polja,
I guste slojeve magle u vlažni valja do...
Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom,
Mutno je nebo svo.
                                                               
                                                                Vojislav Ilić