Povratak...

"IGLA"; skicnbuh

FRAN

 

Prije stodvadesetpet godina rodio se Fran Galović, pjesnik . Slikao je riječima. A te su slike/riječi donosile još i zvuk, melodiju, miris zemlje iz koje je i sam iznikao .Bilo je to  previše ili premalo za bandu na vlasti, pa su mu tako uzeli pero, a u ruke uvalili pušku. 

Imao je 27 godina kad je poginuo.  

Tražiš jedno-nađeš drugo

Ono što sam tražio nisam našao, ali iz taloga starih papira ispalo je nekoliko skica napravljenih prije cca 25 godina...

Gotovo ničim izazvan...

Već godinama, kad god bi zašumio jači vjetar provirila bi iz sjećanja prva dva stiha ove pjesme iz osnovnoškolskog udžbenika. Tu i tamo još poneka riječ, ali sve ostalo sam zaboravio; kao i ime pjesnika. Danas sam se konačno potrudio...


U poznu jesen

Čuj, kako jauče vetar kroz puste poljane naše,
I guste slojeve magle u vlažni valja do...
Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom,
Mutno je nebo svo.
Frkće okiso konjić i žurno u selo grabi,
I već pred sobom vidim ubog i stari dom:
Na pragu starica stoji i mokru živinu vabi,
I s repom kosmatim svojim ogroman zeljov s njom –
A vetar sumorno zviždi kroz crna i pusta polja,
I guste slojeve magle u vlažni valja do...
Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom,
Mutno je nebo svo.
                                                               
                                                                Vojislav Ilić