SRETAN BOŽIĆ

BADNJAK

Hristos se rađa za siromahe u pari božićne litre
po pivnicama mokrim uz svirku razbite citre,
dok Hristos za bogataše, gospodu i bankire,
silazi na zemlju u smokingu uz pristojne manire.

Hristos siromaha u vinskom bunilu kune
na minus sedam Celzijusa u grču pasivne bune,
dok Hristos, gospodin fini, pohađa bogate kuće
uz svirku gramofona,
„Bescherung“
iI svečano nadahnuće.

U toplim salonima Hristos na Badnjak pleše šimi,
dok se u prostačkim grlima ko fraklec špirita dimi.

U varijanti sreće Hrist je poklon od kristala, svile i srebra,
lisnica od zmije,
krokodilska koža,
oderana zebra.
U varijanti bijede Hrist je gladna, sušičava febra,
od rakije teška, surova krvava pljuska,
nagnjila jabuka, orahova ljuska,
pijana pjesma sluškinje, slatka čežnja moluska,
što na dnu životne tuge
od antičkog Rima do dana današnjeg umiru,
i pjevaju božićne pjesme dvoglavom drvenom kumiru,
koji je za bijedne i bogate dao život na križu,
koga siti i gladni za pokrovitelja dižu,
kome jedni i drugi krvave noge ližu.

Hristos se rađa za gospodu ko simbol Svjetla, Ljepote!
U podzemnom svijetu
gdje se ljudi ko pravi Isusi kote,
po štalama, u pari goveda i gnoja,
kod žučkastog svjetla od vonjava loja,
Hristos, to čudno božanstvo s apstraktna dva lica,
okrenuo jednu je masku što ne zapaža trica:
dok se na jednoj strani plače i jauče i gladuje,
dok se na drugoj pleše i pjeva i raduje.

Bogatašima daruje Hristos parfeme, kamate, svile,
a siromasi gladuju i tuguju i cvile.

Hristu u počast sviraju glazbe, lete rakete,
naranče, banane.
Hristu u počast se gnoje gubave, krvave rane.

I dok tako u kršćanskom svijetu prolaze duge
godine,
siromašni građani gladuju na Badnjak, na Božić
i preko Nove Godine!

 Miroslav Krleža


»BADNJAK«, pjesma prvi put objavljena u Književniku, 1928, 2, potom u Knjizi pjesama (Beograd 1931), te u zbirci Pjesme u tmini (Zagreb 1937) kao sastavni dio ciklusa O bijedi.