nedjelja, 12. travnja 2009.


Ponekad se pitam, gdje su danas ovi likovi?
Postoje tisuće profesionalnih novinskih fotografija, pa evo i nekoliko crteža ovih ljudi, koji su živjeli na luku, jegeru i pivi, a da ih nitko i nikad nije ozbiljno "obradio" u književnosti n.p. Ili nekoj drugoj umjetnosti. A izgradili su zapravo sve što stoji iznad i ispod horizonta.

1 komentar:

jurica kaže...

covjece! koliko novog sadrzaja!

nisam znao gdje ostaviti komentar, pa sam odabrao ovaj crtez jer uz komentar postavlja dosta potentno pitanje: gdje su nestali ljudi?

mitska bica, narodni heroji, slavni vladari... njih ima posvuda. i nema veze sto su najcesce ili izmisljeni ili plod okolnosti ili naprosto pogresno tumacenje povijesti.

poneki filozof trazio je novo pisanje povijesti (Nietzsche sa svojim pojmom geneologije umjesto povijesti, frankfurtska skola, Foucault i ta ekipa trazeci odnos izmedju moci i istine...)

ali i meni se cini da osim ponekog Foucaultovog djela (uglavnom dosadna do necitljivosti), pravi literarni ili strip tretman pogled iz perspektive onih koji su iz "velikih dijaloga" bili iskljuceni (bilo zato sto nisu imali znanja ili moci da ulaze u dijalog sa kronicarima ili vladarima) jos nije dobio.

na neki je nacin Maus genealoska studija jednog zivota. ali tu je koncentracija previse usmjerena na "veliki povijesni trenutak".

zasto u tom smjeru ne krenes sad? pa tek ulazis u umjetnicki najpotentnije godine. jedan od najdrazih mi pisaca uopce - Philip Roth - tek je poslije 60. godine, vec tad kao klasik americke knjizevnosti, poceo pisati po mom ukusu. htio bih reci "tek tad je poceo pisati dobro", ali tko sam ja da to procijenim? prije 60-e nije napisao niti jedan roman koji bih ja smatrao vaznim ili uopce posebno zabavnim. a napisao ih je (upravo sam prebrojao ;-)) 16 (da, sesnaest)!

sto hocu reci?

pa SAD je pravi trenutak da skupis koncentraciju, umjetnicko i zivotno iskustvo i napravis "veliki hrvatski crtani roman"! da sve za cime zudis u stripu sam i izrazis.