srijeda, 3. lipnja 2009.



Broj komentara: 7:

Anonimno kaže...

zanimljiv odabir osamljenih i slomljenih lađa. svjesno ili podsvjesno ste odabrali baš ove fotografije?

Dan kaže...

Hrabri Anonimuse,
ako priroda kaže da treba nabaviti naočale, zašto je ne poslušati?
Najme, na objavljenim fotkama
nema ni jedne "slomljene" lađe.
Paće, nema ni "osamljene" lađe.
Nema zapravo, nikakve "lađe".

Ima par čamaca(!), od kojih ni jedan nije polomljen, a kamoli osamljen; jer je kao što se i vidi, još pet takvih unaokolo.
Ovo što su neki od tih čamaca napola potopljeni, objasnit će Anonimusu svaki vlasnik/ribar/seljak:
Natopljeno drvo, bubri i širi se. Kad izbacite vodu iz takvog čamca (cca 15 min), sigurni ste da nema procjepa i pičite kako i kud želite.

Što se tiče odabira, pokušao sam odabrati nabolje od fotki koje mi je Mr.No poslao.
A, što se pak tiče "svjesnog", "podsvjesnog", nesvjesnog ili besvjesnog; te lađa "osamljenih" i "potonulih", to vi "Anonimus-e" rješavajte sami sa sobom.

Ivica Smolec kaže...

Ispričavam se što se nisam predstavio, mislio sam da vam moje ime neće ništa značiti jer se ne poznajemo. Zovem se Ivica Smolec i za vaše fotografije sam se zainteresirao zbog poezije koju pišem. Osjetio sam i u vašim stripovima notu usamljenosti o kojoj često govorim u svojim pjesmama, kao što ste dobro pretpostavili da ja s njima rješavam mnoge bitke. Još jednom oprostite na smetnji, stekao sam dojam da bih vam se mogao obratiti, ali nisam očekivao ovakvu napadačku obranu.
Lijep pozdrav.

Ivica Smolec kaže...

Tvoja lađa i moj čamac



nevere su moje divljale

zlodusi mi se smijali

a krhki tvoj brod ljuljao se graciozno

kao na maestralu

dok gromovi su urlali

i moj čamac tonuo



popeo sam se

slan mokar i smrznut

rekao sam ti odmah kakav sam

kakav ću zauvijek biti

i korijenje korova nepoznatih

da hranit će jednoga dana

srž ovog gubitnika



a ti si se smijala

kao da šale pričam

ti si me ljubila

zaludila me

voljela si me

ali me nisi shvatila



otplovila si princezo svaki put

u svojoj lađi

od pozlaćenog krep papira

vjetrovi su ti u ušima šumili

nisi čula proteste

niti molbe moje

samo si me svaki put luđački

strastveno ljubila

kad god bi pristala u moju luku



a onda

potonula je lađa od papira

i ti si doplivala

po svoju porciju poljubaca

i zagrljaja

a mene nije bilo



jer korijenje korova nepoznatih

odavno se hrani srži ovog gubitnika





© Ivica Smolec 20. studenog 2008.
(22. studenog 2008. proglašena pjesmom tjedna na "Jutru poezije")

Ivica kaže...

"...jemo. Zovem se Ivica Smolec i za vaše fotogra..."
Ne zloupotrebljavajte moje ime jer ja ništa nisam pisao kao Anonimus. Prije pet minuta prvi put sam vidio ovaj blog i Vaše slike. Ako Vam se čini kao dobra šala - nije!
Ne predstavljajte lažno ni sebe ni mene.

Dan kaže...

Smanjimo tenzije.
Došlo je do neke zabune ili se netko treči/četvrti(?) poigrava identitetima.
Vjerujem da bi sve ispalo bolje/prirodnije, da nije bilo onog: "Anonimno".
Što je, tu je...
Možemo se ovdje nadmudrivati, ali osobno predlažem da se nastavimo dopisivati u konstruktivnom tonu. Osobno imam simpatije za sve koji se bave poezijom (i svakim drugim kreativnim radom), pa evo nam i teme, n.p.
Rado bih čuo i uglazbljene stihove...
Pozdrav,
Dušan Gačić; pseudonim Dan.

Marjan Milanov kaže...

Prelepe fotografije. A ovi čamci, pa neka su i ladje, ovako potopljeni, na neki način čine most izmedju reke i kopna, nit koja povezuje ono što teče, odlazi i ono što stoji i posmatra!

Ovako usidreni i polupotopljeni, zaista deluju usamljeno, čak ako i ne sami fizički, deluju sami u svojim mislima!