Hrabri Anonimuse, ako priroda kaže da treba nabaviti naočale, zašto je ne poslušati? Najme, na objavljenim fotkama nema ni jedne "slomljene" lađe. Paće, nema ni "osamljene" lađe. Nema zapravo, nikakve "lađe".
Ima par čamaca(!), od kojih ni jedan nije polomljen, a kamoli osamljen; jer je kao što se i vidi, još pet takvih unaokolo. Ovo što su neki od tih čamaca napola potopljeni, objasnit će Anonimusu svaki vlasnik/ribar/seljak: Natopljeno drvo, bubri i širi se. Kad izbacite vodu iz takvog čamca (cca 15 min), sigurni ste da nema procjepa i pičite kako i kud želite.
Što se tiče odabira, pokušao sam odabrati nabolje od fotki koje mi je Mr.No poslao. A, što se pak tiče "svjesnog", "podsvjesnog", nesvjesnog ili besvjesnog; te lađa "osamljenih" i "potonulih", to vi "Anonimus-e" rješavajte sami sa sobom.
Ispričavam se što se nisam predstavio, mislio sam da vam moje ime neće ništa značiti jer se ne poznajemo. Zovem se Ivica Smolec i za vaše fotografije sam se zainteresirao zbog poezije koju pišem. Osjetio sam i u vašim stripovima notu usamljenosti o kojoj često govorim u svojim pjesmama, kao što ste dobro pretpostavili da ja s njima rješavam mnoge bitke. Još jednom oprostite na smetnji, stekao sam dojam da bih vam se mogao obratiti, ali nisam očekivao ovakvu napadačku obranu. Lijep pozdrav.
"...jemo. Zovem se Ivica Smolec i za vaše fotogra..." Ne zloupotrebljavajte moje ime jer ja ništa nisam pisao kao Anonimus. Prije pet minuta prvi put sam vidio ovaj blog i Vaše slike. Ako Vam se čini kao dobra šala - nije! Ne predstavljajte lažno ni sebe ni mene.
Smanjimo tenzije. Došlo je do neke zabune ili se netko treči/četvrti(?) poigrava identitetima. Vjerujem da bi sve ispalo bolje/prirodnije, da nije bilo onog: "Anonimno". Što je, tu je... Možemo se ovdje nadmudrivati, ali osobno predlažem da se nastavimo dopisivati u konstruktivnom tonu. Osobno imam simpatije za sve koji se bave poezijom (i svakim drugim kreativnim radom), pa evo nam i teme, n.p. Rado bih čuo i uglazbljene stihove... Pozdrav, Dušan Gačić; pseudonim Dan.
Prelepe fotografije. A ovi čamci, pa neka su i ladje, ovako potopljeni, na neki način čine most izmedju reke i kopna, nit koja povezuje ono što teče, odlazi i ono što stoji i posmatra!
Ovako usidreni i polupotopljeni, zaista deluju usamljeno, čak ako i ne sami fizički, deluju sami u svojim mislima!
Broj komentara: 7:
zanimljiv odabir osamljenih i slomljenih lađa. svjesno ili podsvjesno ste odabrali baš ove fotografije?
Hrabri Anonimuse,
ako priroda kaže da treba nabaviti naočale, zašto je ne poslušati?
Najme, na objavljenim fotkama
nema ni jedne "slomljene" lađe.
Paće, nema ni "osamljene" lađe.
Nema zapravo, nikakve "lađe".
Ima par čamaca(!), od kojih ni jedan nije polomljen, a kamoli osamljen; jer je kao što se i vidi, još pet takvih unaokolo.
Ovo što su neki od tih čamaca napola potopljeni, objasnit će Anonimusu svaki vlasnik/ribar/seljak:
Natopljeno drvo, bubri i širi se. Kad izbacite vodu iz takvog čamca (cca 15 min), sigurni ste da nema procjepa i pičite kako i kud želite.
Što se tiče odabira, pokušao sam odabrati nabolje od fotki koje mi je Mr.No poslao.
A, što se pak tiče "svjesnog", "podsvjesnog", nesvjesnog ili besvjesnog; te lađa "osamljenih" i "potonulih", to vi "Anonimus-e" rješavajte sami sa sobom.
Ispričavam se što se nisam predstavio, mislio sam da vam moje ime neće ništa značiti jer se ne poznajemo. Zovem se Ivica Smolec i za vaše fotografije sam se zainteresirao zbog poezije koju pišem. Osjetio sam i u vašim stripovima notu usamljenosti o kojoj često govorim u svojim pjesmama, kao što ste dobro pretpostavili da ja s njima rješavam mnoge bitke. Još jednom oprostite na smetnji, stekao sam dojam da bih vam se mogao obratiti, ali nisam očekivao ovakvu napadačku obranu.
Lijep pozdrav.
Tvoja lađa i moj čamac
nevere su moje divljale
zlodusi mi se smijali
a krhki tvoj brod ljuljao se graciozno
kao na maestralu
dok gromovi su urlali
i moj čamac tonuo
popeo sam se
slan mokar i smrznut
rekao sam ti odmah kakav sam
kakav ću zauvijek biti
i korijenje korova nepoznatih
da hranit će jednoga dana
srž ovog gubitnika
a ti si se smijala
kao da šale pričam
ti si me ljubila
zaludila me
voljela si me
ali me nisi shvatila
otplovila si princezo svaki put
u svojoj lađi
od pozlaćenog krep papira
vjetrovi su ti u ušima šumili
nisi čula proteste
niti molbe moje
samo si me svaki put luđački
strastveno ljubila
kad god bi pristala u moju luku
a onda
potonula je lađa od papira
i ti si doplivala
po svoju porciju poljubaca
i zagrljaja
a mene nije bilo
jer korijenje korova nepoznatih
odavno se hrani srži ovog gubitnika
© Ivica Smolec 20. studenog 2008.
(22. studenog 2008. proglašena pjesmom tjedna na "Jutru poezije")
"...jemo. Zovem se Ivica Smolec i za vaše fotogra..."
Ne zloupotrebljavajte moje ime jer ja ništa nisam pisao kao Anonimus. Prije pet minuta prvi put sam vidio ovaj blog i Vaše slike. Ako Vam se čini kao dobra šala - nije!
Ne predstavljajte lažno ni sebe ni mene.
Smanjimo tenzije.
Došlo je do neke zabune ili se netko treči/četvrti(?) poigrava identitetima.
Vjerujem da bi sve ispalo bolje/prirodnije, da nije bilo onog: "Anonimno".
Što je, tu je...
Možemo se ovdje nadmudrivati, ali osobno predlažem da se nastavimo dopisivati u konstruktivnom tonu. Osobno imam simpatije za sve koji se bave poezijom (i svakim drugim kreativnim radom), pa evo nam i teme, n.p.
Rado bih čuo i uglazbljene stihove...
Pozdrav,
Dušan Gačić; pseudonim Dan.
Prelepe fotografije. A ovi čamci, pa neka su i ladje, ovako potopljeni, na neki način čine most izmedju reke i kopna, nit koja povezuje ono što teče, odlazi i ono što stoji i posmatra!
Ovako usidreni i polupotopljeni, zaista deluju usamljeno, čak ako i ne sami fizički, deluju sami u svojim mislima!
Objavi komentar