Jedva sam nagovorio Joleta, starog obiteljskog prijatelja da zapisem ove dvije pjesme i objavim ih javno, ovdje.
(Sve ovo ide uz glazbu, jer Jole svira usnu harmoniku i gitaru, ali ovdje nema naravno upisanih refrena, etc…)

NIKADA VIŠE…

Nikada više
Neće se more kloniti
Ove prove…
Nikada više
Pjena od srebra
Neće se dotaći ovoga rebra…
Ovaj trup,
Odavno više ne škripi
Od nevera.
(I kormilo rasuto, staro
Dugo je već
Bez želje i smjera);

Danas,
nove se lađe nadmudruju s morem…

A iznad žala,
U plavoj sjeni bora,
Odbačeno se korito smješi
I želi im svima
bolja mora…

TIHO …

Tiho plove zvijezde
nad slanim krovovima...
U kamenu
hlade se sunčane vatre.
Tišina treperi
tijelom zrikavaca.
I noć je tako potpuna,
da ne želim više nikada,
nikakva jutra.