subota, 8. kolovoza 2009.


4 komentara:

Miki kaže...

ovo mi je sjajno!
Nije da bih obuko al svejedno!
da moda je pre hoh za obicne smrtnike a nedo bog da se uplete netko tko ima sto za dati jer gdje bi onda bili "ONI"...
Nadam se da ces imati prilike za jos ponesto!

Dan kaže...

Prava moda, ona autorska je čista umjetnost i to likovna.
(Zato mi i nije baš jasno zašto je nema u svim tim Likovnim enciklopedijama,leksikonima i slično, za razliku recimo od performansa,instalacija ili videouradaka...)
Tapiserija n.p. i to s punim pravom i razlozima, jest vrednovana unutar likovnih umjetnosti, a neka vrhunski dizajnirana haljina, odjelo, pulover ili cipela ne?!
No, to su samo razmišljanja olinjalog likovnjaka...

PS
Neki će reči da nema više razlike između primjenjene i "čiste" umjetnosti i to je po mom mišljenju točno.
Ali još uvijek ne vidim "mjesto" (knjigu, instituciju) gdje bi to danas(!) bilo objedinjeno studirano i verificirano.
Šteta, jer se to radilo već u "oktobarskoj" Rusiji ili slično u Bauhausu. (No,to je bilo na početku prošlog stoljeća.)

Valjda mi je dosadno, pa je krenuo ovaj monolog...

Miki kaže...

Zapravo sve iole vizualno ima bazu u crtezu, krokiu, skici... Filma ne bi bilo da nema uporiste u crtezu... koordinaciji um-ruka, materijaliziranje ideje - zapravo vodicu za dalje. Slazem se. Osobno znam neke ljude koji su iz mode i tekstil dizajna prelazili u strip ili ilustratorske vode vrlo lako. Obrnuti su slucajevi rijedji ali (slazem se) potpuno neutemeljeni i nije mi jasno zasto su toliko rijetki.
Meni nije dosadno :) !

Dan kaže...

Ne znam koga bi još sve ovo moglo zanimati, ali svejedno... Vele da je "blog" neki oblik dnevnika, pa onda, itd...
Moda me zapravo počela zanimati kad sam kupio prvi Playboy. Zvuči malo smješno, ali u to doba moje srednje škole, imali su u tom magazinu neku rubriku gdje je bilo sjajnih crtača koji su raznim likovnim tehnikama predstavljali svoje(?) kreacije.
Ti su crteži/ilustracije/slike bili...
Na stranu modeli odjeće koju su pretstavljali; ekipa je toliko vladala tehnikom, da si prepoznavao i sam materijal od koje je pojedina odjeća napravljena.
To je mislim ona američka, uglavnom potcjenjema komercijalna ilustracija iz koje su sigurno izašli i brojni njihovi strip crtači, a koja je genijalna.
Drugi put me lupilo kad sam u Parizu na kiosku kopio jedan broj Voguea. (Kao ono, bio sam u "gradu mode", pa da nešto ponesem za svoje žene...)
Bila je to debela knjižurina, a fotke u njoj bolje i svakako raznovrsnije od večine koje sam do danas vidio u raznim medijima. Bila je godina cca 1985a.
Eto, malo smo i o tome...
Ima još sajnih "stvari" koje me izuzetno zanimaju, a povezuju svu tu likovnost (i sa stripom), ali trebalo bih tri života da se sve to "probam".
Kao vječiti optimist, mislim da ću uspjeti.