Možda je nekima ovo dosadno. Ali, meni je svaka šetnja kroz Grad uvijek nova izložba... („...i zato ne mogu odoljeti ulicama; grada ožiljcima.“ -kako je rekao jedan zaboravljeni pjesnik)
Osim toga, već duže vrijeme radije gledam u neke kuće nego u ljude. Jer fasade kao i lica pričaju svoje zanimljive priče; samo što zidovi i zdanja ne mogu/ne znaju lagati, a ljudi to čine redovito. Zidovi i pročelja mi već dugo govore više istine nego ljudi.
Nema komentara:
Objavi komentar